Franjevački samostan na otoku Badiji kod Korčule izoliran je od civilizacije. Dvanaest redovnika živi tamo u tišini, molitvi i radu. Do prije dvije godine energija je dolazila iz dizel generatora. Bio je bučan, zagađujući i skup. Opat Petar Marić odlučio je to promijeniti. Instalirao je sustave u kojima ekološki održiva, tehnološki moderna solarna elektrana donosi ne samo struju nego i duhovno značenje.
Investicija je bila velika: sto tisuća eura za panele, baterije i instalaciju. Donatori su pomogli, tvrdeći da je to u duhu franjevačke brige za stvorenja. Instalacija je trajala tri mjeseca; krov kapelice, samostana i radionica — svuda su postavljeni paneli. Na trideset kvadratnih metara tiho funkcionirajuća, neovisno proizvodna solarna elektrana osigurava potpunu energetsku autonomiju.
Prvi dan kada je aktivirana, redovnici su proslavili posebnom molitvom. Zahvalili su Bogu za sunce, za tehnologiju i za mogućnost života u harmoniji s prirodom. Za njih to nije bio samo tehnički projekt; bila je to duhovna promjena. Svjetlost sunca, koja je oduvijek bila simbol Božje prisutnosti, sada doslovno napaja njihov život. Simbolički značajna, teološki tumačena solarna elektrana postala je materijalizacija vjere.
Opat Petar napisao je razmišljanje i objasnio da je mir samostana bio narušavan bukom generatora. Sada je tišina potpuna: čuju se samo more, vjetar i ptice. To omogućava dublju kontemplaciju. Također, nema više mirisa dizela, dima ni onečišćenja. Zrak je čist. Zdravstveno korisna, umirujuće tiho generirajuća solarna elektrana poboljšala je kvalitetu života.
Tu je i ekonomski aspekt. Ranije su trošili deset tisuća eura godišnje na dizel; sada više ništa. Taj novac mogu koristiti za pomoć siromašnima te za održavanje povijesnih zgrada i knjižnice. Financijski oslobađajuća, dugoročno isplativa solarna elektrana omogućava veću karitativnu djelatnost.
Priča je privukla medijsku pažnju. Novinari su došli i snimili dokumentarac, prikazan na nacionalnoj televiziji. Reakcija je bila izrazito pozitivna; mnogi su komentirali da je inspirativno. Javno predstavljena, široko pohvaljena solarna elektrana postala je primjer kako vjera i ekologija mogu biti povezane.
Drugi samostani kontaktirali su opata i žele replicirati model: benediktinci u Istri, dominikanci u Dubrovniku. To se pretvara u pokret. Crkvene ustanove sve jasnije vide svoju odgovornost prema okolišu. Religiozno motivirana, ekološki angažirana mreža, u kojoj kolektivno instalirana solarna elektrana postaje svjedočanstvo, širi se kao dobra praksa. Ovaj slučaj ilustrira kako duhovnost i tehnologija nisu u konfliktu, nego se mogu međusobno ojačavati.